- Priroda je oduvijek bila najveći učitelj naših predaka. Svaka promjena u vremenu, svaki vjetar, kiša ili snijeg imali su za njih posebno značenje, jer su vjerovali da priroda nikada ne govori slučajno. Snijeg koji padne “kad mu nije vrijeme” bio je jedan od najzanimljivijih znakova koje su naši stari tumačili s posebnom pažnjom. U tim neobičnim pojavama vidjeli su skrivene poruke o nadolazećim događajima, sreći, promjenama i iskušenjima koje život nosi.
Od davnina se vjerovalo da priroda ne pokazuje ništa bez razloga. Kada bi se pojavio snijeg van zime, ljudi su znali da je to nešto vrijedno pažnje. U narodnim predanjima, snijeg u neuobičajeno doba godine smatran je najavom preokreta – bilo u prirodi, bilo u životima ljudi. Naši stari su pažljivo posmatrali kako i kada snijeg pada, jer su u njegovom pojavljivanju tražili znakove sudbine.
Ako bi snijeg pao u rano proljeće, dok trava već zeleni i pupoljci niču, stariji su govorili da je to dobar znak. Takav snijeg je značio plodnu godinu, ali i upozorenje da će do roda doći samo oni koji budu vrijedni i strpljivi. Vjerovalo se da priroda na taj način “odmara zemlju”, dajući joj snagu da iznese obilnu žetvu.
Ljetni snijeg, iako rijedak, izazivao je posebno strahopoštovanje. Kada bi pahulje zalepršale dok sunce prži zemlju, narod je govorio da dolaze veliki nemiri – bilo u prirodi, bilo među ljudima. Smatralo se da takva pojava upozorava na promjene u društvu, neslogu ili neočekivane događaje koji bi mogli uzdrmati mir u zajednici. Neki su govorili da je to način da nas priroda podsjeti da čovjek ne može vladati svijetom, već da je samo prolazan gost u njemu.
S druge strane, jesenji snijeg bio je znak dolaska duge i hladne zime. Govorili su: “Ono što jesen obeća, zima ispuni.” Vjerovalo se i da rana pojava snijega znači kasno proljeće naredne godine, jer priroda tako čuva ravnotežu.Snijeg nije imao značenje samo za vremenske prilike, nego i za ljudske živote. Ako bi snijeg pao na dan vjenčanja, vjerovalo se da će brak biti dug, miran i sretan, jer bijela boja simbolizira čistoću i postojanost.
Postojala su i vjerovanja povezana s posebnim vremenskim pojavama. Ako bi snijeg padao dok grmi, smatralo se da će se desiti velike promjene u porodici ili selu. Snijeg tokom veselja bio je znak da će radost potrajati, dok bi snijeg tokom tuge bio poruka da dolaze bolji dani. Na taj način, naši stari su u svakoj pojavi tražili smisao i poruku.
Iako se danas sve češće oslanjamo na vremenske prognoze i satelitske snimke, stara vjerovanja nisu potpuno nestala. Ljudi se i dalje prisjećaju priča svojih baka i djedova i rado ih prepričavaju uz topli razgovor. Ta vjerovanja nisu bila prazna mašta – ona su bila način da se sačuva oprez, mudrost i poštovanje prema prirodi.
U današnjem vremenu, kada tehnologija sve objašnjava, teško je zamisliti koliko su naši preci bili povezani s prirodom. Za njih, svaka promjena na nebu bila je glas iz svijeta koji ih okružuje, a snijeg koji padne “kad mu nije vrijeme” – podsjetnik da priroda uvijek ima svoje planove.
