U Bosni i Hercegovini, zemlji u kojoj se i sportske teme gotovo uvijek pretvore u političku raspravu, vijest o rekonstrukciji najvećeg bh. stadiona izazvala je pažnju daleko širu od sportskih krugova. Projekat koji bi trebao označiti novi početak za jedan od simbola bh. sporta povjeren je kompaniji iz Republike Srpske, što je u dijelu javnosti odmah otvorilo pitanje politike, identiteta i povjerenja, umjesto onoga što bi trebalo biti u fokusu – kvalitet, transparentnost i korist za građane.
Gradonačelnik Sarajeva Samir Avdić obratio se javnosti smirenim, ali jasnim tonom, naglašavajući da se radi o projektu od strateškog značaja za grad, ali i za državu u cjelini. Prema njegovim riječima, odluka o izvođaču nije donesena na osnovu entitetske pripadnosti, već isključivo na osnovu zakonom propisanih procedura, ponude i tehničkih kapaciteta. U društvu koje često sumnja u sve, ova poruka imala je cilj da podsjeti na nešto što se često zaboravlja – javne nabavke nisu politički pamfleti, nego pravni procesi.
Avdić je posebno istakao da grad Sarajevo nema luksuz da odbija kvalitetne ponude zbog predrasuda. „Ako želimo moderan stadion, sigurnu infrastrukturu i prostor koji će služiti i sportu i velikim događajima, onda moramo razmišljati racionalno, a ne emotivno“, poručio je, dodajući da će svaki korak projekta biti praćen i javan. Upravo ta riječ – transparentnost – provlačila se kao ključna poruka cijelog obraćanja.
Rekonstrukcija stadiona ne znači samo novi travnjak, tribine ili reflektore. Riječ je o ozbiljnom urbanom zahvatu koji podrazumijeva sigurnosne standarde, pristup osobama s invaliditetom, komercijalne sadržaje i dugoročnu održivost. Stadion treba postati živo mjesto, a ne objekat koji se koristi nekoliko puta mjesečno. Upravo zato, kako je naglašeno, izvođač mora imati iskustvo, kapacitet i finansijsku stabilnost – bez obzira odakle dolazi.
Naravno, u javnom prostoru pojavile su se i kritike. Dio političkih aktera pokušao je cijelu priču svesti na entitetsko prepucavanje, ignorišući činjenicu da su građani Sarajeva umorni od simboličkih sukoba i žele konkretne rezultate. U tom kontekstu, Avdićeva poruka djelovala je kao pokušaj spuštanja lopte na zemlju: grad se ne gradi parolama, nego projektima.
Ovaj slučaj je još jednom pokazao koliko je Bosni i Hercegovini potrebno da nauči razlikovati interes od identiteta. Ako kompanija iz RS-a može kvalitetno uraditi posao u Sarajevu, isto kao što firme iz Federacije rade širom zemlje, onda je to znak normalnosti, a ne prijetnje. Upravo takva normalnost, koliko god zvučala banalno, u bh. društvu i dalje djeluje kao izuzetak.
Na kraju, ostaje nada da će ovaj projekat biti završen u rokovima, bez skandala, aneksa i dodatnih troškova koji su postali gotovo folklor domaćih infrastrukturnih priča. Građani ne traže čuda, već funkcionalan stadion, jasan plan i odgovornost onih koji upravljaju javnim novcem. Ako se to ispuni, biće to rijedak primjer da jedna velika priča u Bosni i Hercegovini završi onako kako je i počela – normalno.
#Sarajevo #Stadion #Infrastruktura #BosnaIHercegovina #JavneNabavke #SportIPolitika #Transparentnost #Normalnost
